Prijavite se. Besplatno!

Prijavite se za naše savjete za bezbrižan svakodnevni život.

Albanija kakve uskoro neće biti

8. 11. 2018

Što je dobro vidjeti i znati na putovanju motorom po Albaniji.

Albanija (Shqipëria) je već decenijama prilično zatvorena i stoga turistički zanemarena zemlja. Ako je to sa jedne strane loše, sa druge strane je izvanredno, budući da je nekritične turističke mase još uvijek nijesu preplavile i obezvrijedile. Pitanje je koliko će dugo još biti tako.
 

Uz albansku obalu niču hoteli, stambeni blokovi za prodaju turistima, šire se ceste uz obalu, europskim novcem, obnavljaju se parkovi i popločuju šetnjice. Svugdje su građevinske mašine i radnici koji mijenjaju sliku zemlje. Tek u trećoj ulici iza novogradnje Albanija je onakva kakva je bila juče – skromna.

Motorom do Albanije i cik-cak po njoj

Najbrži put do Albanije je preko Skadra  (Podgorica – Skadar, 60 km), a od Skadra do Igumenice (grčke trajektne luke tik ispod Albanije) je 400 km. Kilometarske udaljenosti u Albaniji varljiv su pojam jer je zemlja brdovita, sa visokim planinama, a ceste vijugave i mjestimično prolaze nenaseljenim mjestima. Neke su ceste mjestimično u vrlo lošem stanju jer su izgubile svrhu. Zato putovanje može biti prilično sporo.
 

Rizike treba svesti na minimum jer pomoć mehaničara u ruralnim područjima je rijetka. I inače snadbijevanje rezervnim dijelovima za vozila može biti problematično. Ali sa gumama ne bi trebalo biti problema, jer kranjski ogranak marke Goodyear snadbijeva Albaniju.

Nekoliko udaljenosti da steknete utisak:

  • Gusinje – Skadar (Shkodër): 105 km,
  • Podgorica – Skadar: 60 km,
  • Skadar – Drač (Durrës): 110 km,
  • Drač – Vlora (Vlorë): 115 km,
  • Vlora (uz obalu, kroz park prirode i prelaz Llogarasë, 1025 metara iznad mora) – Saranda (Sarandë): 130 km,
  • Saranda – Gjirocastër: 60 km,
  • Drač – Tirana – Elbasan – Ohrid: 180 km.

Zamke na cestama

Albanija i u nepristupačnim mjestima ima prilično dobre, očito solidno izgrađene ceste bez zakrpa. Ali imaju svoje navike. I kod njih, posebno u planinskim područjima, priroda pokazuje svoju snagu. Zato tu i tamo možete vidjeti da je cesta popucala, odnosno da se urušila ili da je asfalt duboko propao. Albanci uz takvu prepreku ne postavljaju signalne ploče i treperuća žuta svijetla. Opasni dio samo ograde velikim kamenjem. Ako je rupa na cesti mala, u nju samo zabodu granu iz grmlja i na nju stave limenku.

Dobro posmatranje ceste i predviđanje definitivno nije naodmet. Često ćete naići na zemlju i kamenje koje se odronjava na cestu sa neuređenih obronaka.

Saobraćajna (ne)sigurnost

U saobraćaju sve teče na prilično domaći način i ne uvijek u propisanom smjeru. Pokazivanje smjera i davanje prednosti pješacima koji prelaze cestu nije uobičajno, zato obratite pažnju na ono što se dešava iza vaših leđa. U gužvi ćete brzo primijetiti da vrijedi pravilo umjerene agresivnosti, a manje pravilo desne strane ili ljubaznosti. Ali nećete primijetiti zlobu.
 

Albanija ima nekoliko širokih cesti koje imaju važnost autoputa. Tu saobraćaj nije baš predvidljiv. Na „autoput“ vode prilazi privatnih kuća. Nerijetko neko na biciklu ili motoru prelazi „autoput“ dijagonalno na drugu stranu, kako bi došao do komšije.
 

Pripazite na to kako se sa sporednnog puta uključujete na autoput jer raskršća uopšte nijesu kao kod nas. U obliku  su petlje i sa središnjom ogradom  se spajaju pod prilično neobičnim uglovima i zato čovjeka usput odvedu u suprotni vozni pravac.
 

Policajci uz put često mjere brzinu ručnim radarima. Preporučujemo da vozite propisanom brzinom.

Što je dobro znati putujete li motorom po Albaniji?

Ulazak u Albaniju nije procedura. Dovoljni su pozdrav, pasoš, lična karta i dokumenta za vozilo. Albanski granični policajci inače izgledaju ozbiljno i službeno, ali svoj posao odrađuju brzo i sa poštovanjem. Za divno čudo, sva pogranična i carinska obavještenja zalijepljena su na nekoliko plakata na albanskom jeziku… pa se snađite

 

Za ulazak u državu trebate samo pasoš i zelenu kartu za motor. Obvezno je i turističko osiguranje a evropska kartica ne vrijedi.

 

Teško da će danas posjetilac u Albaniji na ulici, u kancelariju ili prodavnici naići na neljubaznog čovjeka, ili da  će se osjećati prevareno. Krajem ljeta 2017. godine čuli smo i za takve slučajeve, i to ponajprije na benzinskim pumpama koje prikazuju vrijednost natočenog goriva u eurima – automati su korišćeni i uvezeni iz eurozone, zato prikazuju eure. Naravno, prikazano ne važi, jer je službena valuta lek.

Što je dobro probati?

Motoristi, kamperi i biciklisti – putnici najviše vole slikovite, dinamične, panoramske ceste. Nekima je draži makadam, a drugima dobar asfalt. Albanija nudi oboje u izobilju. Gdje to tereni dopuštaju, zemlja je solidno obrađena. Budući da je Albanija pretežito brdovita, na tanjiru se često nađe ovčje ili kozje meso. Naravno, i morske delicije.

 

Još prije Skadra i sve prema Draču divio sam se ljupkim njivicama sa ljekovitim biljem: kaduljom, duvanom i lavandom. Prodaja poljoprivrednih proizvoda na putu nešto je sasvim normalno. Čisti je užitak mirisati paradaiz ili dinje. Miris je onaj prirodni, nastao od žege sunca i sporog rasta u zemlji. Naravno, nećete naići na dva jednaka paradaiza..

 

U kuhinji su jasni tragovi turskog, balkanskog, grčkog i naravno italijanskog utjicaja. Bez oklijevanja pišem da hrana ne dolazi iz trgovačkih lanaca i zato je izrazito izvorna, ukusna. i jeftina. Cijena za kilogram domaćeg paradaiza iznosi 60 leka ili pola eura. Kafa košta od 60 do 100 leka. Odlična riblja čorba u hotelu iznosi 250 leka; grčka salata 250 leka. Byrek (srodnik bureka) sa diskretnim nadjevom od paradaiza i feta sirom je zanemarive cijene.

A prenoćišta? U većim gradovima ne nedostaje ponude. Cijene za solidno prenoćište sa osiguranim mjestom  za parking kreću se od 15 do 35 eura sa doručkom. Budući da je ponekad, prije svega u unutrašnjosti zemlje, ponuda prenoćišta skromnija, dobro je na vrijeme provjeriti raspoloživost smještaja na internetu.

Na cestama i u gradovima turista se osjeća sigurno. Kod parkiranja i ostavljanja prtljaga treba biti pametan: parkirajte tamo gdje znate vlasnika i ljubazno se dogovorite da malo pripazi na stvari.

Što je dobro vidjeti?

Za pravo otkrivanje Albanije potrebna je i klasična karta jer nudi širi i detaljniji pogled na okruženje od elektronskih uređaja. I u svojoj knjižari možete potražiti pregledne i prilično detaljne karte njemačke marke Reise Know-How u mjeri 1:220 000. Štampane su na papiru koji se ne cijepa na pregibima i nije osjetljiv na vlagu. Karte su umirujuće boje, ne umaraju oči. Imaju ucrtana istorijska mjesta i mjesta koja se isplate posjetiti.

 

Istorija Albanije je bogata. Tragove su ostavili antički Grci, Rimljani, Osmanlije i Italijani. Budući da je priroda lijepa i slikovita, za prvi put obvezno posjetite Skadar, najstariji grad koji vibrira u valovima večernjih zabava ispred lokala. U središtu su džamija i katolička crkva koje se nesmetano gledaju.

Drač je u ljeto 2017. previše ličio na gradilište da bi bio zanimljiv. Tirana je takođe prevelik grad i možemo je posjetiti neki drugi put. Ljepše je posjetiti staru Skenderbegovu prijestolnicu Krujë ispred Tirane. Na vrhu je lijep dvorac sa muzejom, a ispod zidina još uvijek originalan bazar sa tkaonicama tepiha.

Albanija se danas čini uređenijom i čistijom od južne Italije ili Sicilije. Siciliji svejedno želite dati priliku?   

U ugodnom priobalnom gradu Vlori isplati se ostali malo duže. Ima lijepe stare zgrade, džamije, park i obalu. Tu se sudaraju Jadransko i Jonsko more. U tom gradu Albanci su 1912. godine proglasili svoju samostalnost od Turaka.

 

Možda bi za prvu posjetu Albaniji to bilo sasvim dovoljno da se iza grada Vlora ne rasprostire park prirode Llogorasë koji priobalnu cestu sa serpentinama vodi na visinu od 1027 iznad mora – koje se pjeni pod nogama. Prelijepo. U daljini se kroz sumaglicu ukazuje Krf.

Mirëdita za dobar dan

I u izrazito turističkim mjestima brzo smo osjetili da se ljudi iskreno trude. Nisu nametljivi. Otvoreni su i ako pokažeš želju za razgovorom, rado ga prihvate. Na italijanskom jeziku, na engleskom jeziku… ili rukama, mimikom i osmijehom. Vrlo je korisno ako zapamtite albanski pozdrav za dobar dan – mirëdita.

Albanci u grupama uveče vole sjesti ispred kuće, na livade između blokova, ispijaju kafu, šetaju sa djecom. To je posebno lijepo vidjeti. U albanskim gradovima mnogo je drvoreda lipe koji krajem maja i juna mirišu nezamislivo lijepo i smirujuće. Ako volite prirodan, možda pomalo skroman i jednostavniji svijet, ne čekajte. Danas i sutra najbolje je vrijeme da zakoračite u vremensku mašinu i doživite Albaniju.

 

Naravno, Albanija danas u obalnom pojasu, može ponuditi i prilično visoku turističku hotelsku udobnost, i to po vrlo razumnoj cijeni. U pozadini turističkih zanimljivosti, odnosno u ruralnom području standard je niži, skromniji, ali još uvijek povoljan: jeftina keramika, pobijeljene sobe, plastične papuče ispred kupaonice, bez digitalnih ključanica, ali sa više ličnog kontakta.

 

Članak izražava stavove autora, ali ne nužno i stavove  Lovćen osiguranja AD.

Mitja Gustinčič, specijalizovani turistički novinar sa 35 godina staža. Koautor niza vodiča za moto izlete i autor priručnika „Magister vožnje motocikla“, jedine slovenačke knjige o vožnji motora. Pokrenuo je motoristički časopis motoSI. Iskustva u vožnji motora i automobila je sticao na brzinskim trkama. Na cesti je miran vozač.

Share on Google+