Poremećaji ishrane

10. 3. 2017

 

Poremećaji ishrane definišu se kao hronično samoinicijativno izgladnjivanje ili prejedanje zbog iskrivljene percepcije vlastitog tijela.

Tri najčešća poremećaja ishrane su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i kompulzivno prejedanje. Osim navedenih postoji niz sličnih poremećaja koji su teško prepoznatljivi jer su često „maskirani“ stilom života,  umorom, stresom, užurbanošću.

Ne postoji jedinstveni uzrok poremećaja u uzimanju hrane, ali postoje tri osnovne odrednice: biološka, psihološka i sociokulturalna.

Unutar ovih odrednica postoji niz uzročnika koji se smatraju uzrokom poremećaja hranjenja:  kulturološki (i/ili obiteljski) pritisak, neravnoteža neuroprenosnika u mozgu, emocionalni poremećaji i poremećaji ličnosti. Poremećaji ishrane vrlo su kompleksni i svaki poremećaj određen  je različitim kombinacijama uzročnika. Genetika takođe može imati odgovarajuću ulogu, ali vjerovatno u smislu  naslijeđene strukture ličnosti ili sklonosti određenim emocionalnim reakcijama.

Emocionalni poremećaji

Depresija je čest poremećaj u porodicama osoba sa poremećajima ishrane, pogotovo kod osoba s bulimijom.

Veća je vjerovatnoća da osobe koje boluju od bulimije dolaze iz disfunkcionalne porodice nego osobe oboljele od anoreksije.Međutim, teško je razlučiti jesu li emocionalni poremećaji uzroci ili posljedice poremećaja u uzimanju hrane ili oboje.

Često poremećaju ishrane prethode fobije, opsesivno-kompulzivni poremećaji, socijalne fobije.

Recimo, u sklopu same bolesti, oboljele osobe često razvijaju kompulzivne rituale - vaganje svakog zalogaja ili usitnjavanje hrane na komadiće. Kada dođe do poboljšanja u poremećaju obično dolazi do nestanka i ostalih simptoma.

Specifični poremećaji ličnosti povezani su sa poremećajima u uzimanju hrane: bijeg od stvarnosti kod anoreksije, granična ličnost kod bulimije te narcizam i kod anoreksije i kod bulimije. Međutim te se osobine mogu naći kod bilo kojeg poremećaja u uzimanju hrane.

Porodični i genetski faktori

Negativni uticaji iz porodice, koji mogu biti  naslijeđeni, ali i prisutni kao obrasci ponašanja, imaju važnu ulogu  u poremećajima hranjenja. Kod žena sa tim poremećajima veća je učestalost doživljenog polnog nasilja. Osobe oboljele od bulimije češće nego osobe sa drugim psihičkim poremećajima imaju gojazne roditelje ili su i sami bili gojazni u djetinjstvu.

Do poremećaja u ishrani može doći ako roditelji u djetinjstvu ne izgrade sigurne psihološke temelje. U takvim slučajevima djeca ne osjećaju sigurnost i postoji veća vjerovatnoća da će to kasnije izraziti kroz zaokupljenost težinom koju mogu „kontrolisati“. Anoreksija je osam puta češća kod osoba koje imaju genetske predispozicije za taj poremećaj, međutim još uvijek se ne zna tačno što bi mogao biti nasljedni faktor.

Kulturološki uticaji

Ako govorimo o gojaznosti, neosporno je da poremećaji u uzimanju hrane predstavljaju pravu epidemiju u razvijenim zemljama. Društveni pritisak zapadne kulture sigurno igra vodeću ulogu u nastajanju poremećaja u ishrani. Intenzivno se reklamiraju programi za smanjenje težine i predstavljaju mladi anoreksični modeli kao simbol seksualne požude.

Sa druge strane, reklamiraju se nezdravi proizvodi slabe nutritivne vrijednosti . Potpuna nereguliranost u tom smislu trebala bi biti javnozdravstvena tema od značaja.

Biologija mozga

Pitanje je jesu li tipične abnormalnosti koje se susreću u neurološkim i hormonskim sistemima osoba sa poremećajima u ishrani posljedice ili uzroci tih poremećaja.

Pol i starost

U proteklih nekoliko godina se pojava bulimije povećavala značajnije od anoreksije. Procjene učestalosti bulimije nervoze kod mladih žena kreću se od 3 % od 10 %. Anoreksija nervoza je treća najčešća hronična bolest kod adolescenata i procjenjuje se da zahvata od 0,5 % do 3 % svih tinejdžerki u zapadnom svijetu. Anoreksija se obično javlja kod adolescenata. Međutim u proteklih četrdeset godina učestalost anoreksije kod tinejdžera je bila stabilna, a trostruko se povećala kod mladih žena.

Etnički i socioekonomski uzročnici

Život u ekonomski razvijenim zemljama na bilo kojem kontinentu predstavlja veći rizik za pojavu poremećaja u ishrani nego pripadnost nekoj etničkoj grupi; simptomi u zemljama sa visokim rizikom su začuđujuće slični. Neobično je i to da su u razvijenim zemljama i bogati i siromašni jednako izloženi tom riziku. Oni u siromašnijim ekonomskim skupinama čak su više izloženi riziku od bulimije. Život u gradu predstavlja rizik za bulimiju, ali ne i anoreksiju.

Imaju li uticaj prehrambene navike?

Nedavno ispitivanje adolescenata vegetarijanaca (od kojih su većina bile djevojke) pokazalo je da ti tinejdžeri jedu više voća i povrća, dvostruko više su na čestim dijetama, četiri puta više su na intenzivnim dijetama, a osam puta više koriste laksative od osoba uobičajenih prehrambenih navika.

Koji su najvažniji dijagnostički znakovi?

Najvažniji dijagnostički znakovi su: redukcija težine (kod bulimije težina je često normalna, kod anoreksije težina je ispod normale), strah od debljanja i opsesivno kontroliranje težine i unosa hrane, iskrivljena i nerealna slika tijela, poremećaj ciklusa (djevojke), prejedanje i izazivanje povraćanja (bulimija).

 

Članak izražava stavove autora, ali ne nužno stavove Lovćen osiguranja AD.

Autor teksta: Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravlja

Ana Puljak, doktorka medinice, specijalista javnog zdravlja, od 2011. godine vodi Odsjek za promociju zdravlja u Službi za javno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar“. Završila je i međunarodnu školu promocije zdravlja kao i edukaciju za rad sa osobama rizičnog ponašanja. Trenutno je i na drugom stepenu edukacije iz kognitivno-bihejvioralnih

 

 

 

 

 

 

Share on Google+