Prijavite se. Besplatno!

Prijavite se za naše savjete za bezbrižan svakodnevni život.

Svjetski dan šećerne bolesti – 14. novembar 2018

14. 11. 2018

Raširenost šećerne bolesti postaje globalna i poprima karakteristike epidemije. Ovu bolest prate teške zdravstvene posljedice.
 

To je hronična bolest koja nastaje kada gušterača ne proizvodi dovoljno insulina ili kada tijelo ne može efektivno upotrijebiti proizvedeni insulin. Insulin je hormon koji omogućava stanicama preuzimanje glukoze iz krvi i njihovu preradu u energiju potrebnu za funkcioniranje organizma. Neadekvatna proizvodnja insulina ili njegova nedjelotvornost uzrokuju povišen nivo glukoze u krvi (hiperglikemija). Ona može rezultirati dugoročnom štetom za organizam, odnosno oštećenjem brojnih organa i tkiva.
 

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije procjenjuje se da u svijetu danas više od 366 milijona osoba boluje od šećerne bolesti, a stručnjaci procjenjuju da će, bez  javnozdravstvene intervencije, do 2030.g. taj broj porasti do 550 milona.
 

Još neke činjenice:

  • šećerna bolest odgovorna je za 4.6 miliona smrti godišnje -  svakih 7 sekundi umire jedan oboljeli;
  • šećerna bolest jedna je od prvih deset uzročnika invalidnosti i komplikacija kao što su srčani udar, moždani udar, amputacije  i oštećenja vida;
  • u 50% osoba sa dijabetesom bolest je još neotkrivena.

Od izuzetne je važnosti otkriti šećernu bolest na vrijeme kako bi se spriječila zdravstvena oštećenja koja ona uzrokuje.
 

Osnovni tipovi šećerne bolesti

 

Šećerna bolest tipa 1

Šećerna bolest tipa 1 je bolest u čijoj je osnovi propadanje stanica gušterače koje proizvode insulin. Posljedično, gušterača oboljelih osoba proizvodi vrlo malo ili nimalo insulina te ga moraju nadoknaditi spolja. Ovaj tip bolesti prije se nazivao i mladalački dijabetes jer se najčešće dijagnosticira u dječjoj dobi ili adolescenciji.

 

Šećerna bolest tipa 2

Razvoj šećerne bolesti tipa 2 obilježen je tvz. insulinskom rezistencijom. To znači da osobe sa tom bolesti ne mogu na pravi način upotrijebiti proizvedeni insulin, odnosno insulin ne može obaviti svoj „zadatak” i olakšati ulazak glukoze iz krvotoka u stanice kako bi stanice proizvele enrgiju za naše tijelo.

 

Vrlo je važno naglasiti da se ovaj oblik šećerne bolesti u velikom broju slučajeva može spriječiti, ali i držati pod kontrolom pozitivnim zdravstvenim ponašanjem: redovnom fizičkom aktivnošću, uravnoteženom prehranom i  izbjegavanjem hroničnog stresa.

 

Međutim, ako se bolest pojavi, često su potrebni i ljekovi koji se uzimaju oralno, a u težim slučajevima i insulin.

 

U gotovo 90 % oboljelih riječ je o dijabetesu tipa 2.

 

Trudnički (gestacijski) dijabetes

Gestacijski dijabetes je stanje u kojem žene koje ranije nisu imale dijabetes, u trudnoći imaju visok nivo glukoze u krvi. Ovaj oblik dijabetesa pogađa oko 4%  trudnica. Ima razmjerno malo simptoma i obično nestane kada završi trudnoća. Rizičan je za dijete i majku. Novorođenčad majki sa gestacijskim dijabetesom imaju povećan rizik prekomjerne porođajne težine (što može dovesti do komplikacija pri porođaju), veći rizik od drugih medicinskih komplikacija nakon porođaja i često imaju povećan doživotni rizik za netoleranciju glukoze i pretilost. Kod žena koje su imale ovaj oblik šećerne bolesti u trudnoći veća je mogućnost pojave dijabetesa tipa 2.

 

Posebno je važno redovno kontrolisati šećer u krvi tokom cijelog trajanja trudnoće!

 

Kako možemo znati imamo li rizik za pojavu šećerne bolesti?

 

Postoji više rizičnih faktora pojave šećerne bolest tipa 2::

  • pretilost ili prekomjerna tjelesna težina;
  • nedostatak redovne fizičke aktivnosti;
  • netolerancija na glukozu;
  • neuravnotežena prehrana;
  • starija životna dob;
  • povišen krvni pritisak i holesterol;
  • slučajevi šećerne bolesti u porodici;
  • preboljeni gestacijski (trudnički) dijabetes
  • etnička pripadnost-zapažena je učestalija pojava dijabetesa kod Azijaca, Latinoamerikanaca, domorodaca (SAD, Kanada, Australija), te Afroamerikanaca.

 

Ako prepoznajemo jedan ili više faktora rizika potrebno je kontrolisati nivo šečera u krvi i usvojiti zdrave i uravnotežene životne navike!

Koji su znaci upozorenja (simptomi)? 

 

Najvažniji znaci na koje trebamo obratiti pažnju su:

  • učestalo mokrenje;
  • pretjerana i učestala žeđ;
  • pojačani apetit;
  • gubitak težine
  • umor;
  • smetnje koncentracije;
  • povraćanje i bol u trbuhu (često zamijenjeni za simptome drugih bolesti);
  • osjećaj bockanja („trnci”) u šakama ili stopalima;
  • ostali simptomi: zamućen vid, česte upale te sporo zacjeljivanje rana.

 

Ukoliko se pojave neki (jedan ili više) od ovih simptoma, posebno ako nijesu bili prije prisutni, potrebno se javiti svom ljekaru koji će učiniti odgovarajuće pretrage!

Oštećenja do kojih može dovesti šećerna bolest su :

  • srčano-krvne bolesti (bolest krvnih sudova koja može uzrokovati srčani i/ili moždani udar);
  • bolesti  bubrega  koje mogu dovesti do djelimičnog ili potpunog prestanka rada bubrega i potrebom za dijalizom ili transplantacijom bubrega;
  • oštećenja živaca  koje može dovesti do oštećenja tkiva (kože i potkožnog tkiva) sa odumiranjem tkiva- najčešće na stopalima;
  • oštećenje vida koje najčešće karakterizira oštećena mrežnica oka, a može dovesti do djelimičnog ili potpunog gubitka vida.

Kako možemo spriječiti pojavu ove bolesti?

Dijabetes tipa 2 može se spriječiti održavanjem uravnotežene tjelesne težine, redovnom fizičkom aktivnošću, uravnoteženom prehranom i učenjem vještina suočavanja sa stresom.

 

Međunarodna dijabetička federacija (IDF) preporučuje samopromatranje, samotestiranje ili razgovore sa kontrolom kod ljekara porodične medicine kako bismo otkrili da li pripadamo kričnoj grupi.

 

Ljudi sa povećanim rizikom mogu se prepoznati uz pomoć procjene faktora rizika.

 

Osobama za koje se utvrdi da pripadaju rizičnoj grupi, zdravstveni radnik trebao bi provjeriti postoji li povišen nivo glukoze natašte (IFG) ili oštećena tolerancija glukoze (ITG) jer oboje upozorava na povećan rizik od dijabetesa tipa 2 te nivo tvz glikoliziranog hemoglobina.

 

Osobe kod kojih postoji rizik pojave bolesti morale bi sprovoditi preventivne mjere koje uključuju i prilagodbu svakodnevnog života odnosno usmjeravanje prema zdravim životnim navikama. Prilagodba životnih navika u velikoj mjeri može spriječiti pojavu šećerne bolesti ili znatno odložiti njegovu pojavu.Čak se i blaži oblici bolesti mogu regulisati promjenom životnih navika!

 

Kada govorimo o sprječavanju pojave bolesti uvijek je najbolja primarna prevencija koja podrazumijva sve ono što radimo u svom životu da se bolest ne pojavi!

Preporuke vezane za uravnoteženu prehranu:

  • konzumiranje manjih, ali učestalijih obroka;
  • umjereno konzumiranje namirnica iz sve tri osnovne grupe: ugljenohidrati, bjelančevine i masti, te svih minerala i vitamina;
  • učestalo konzumiranje plave ribe, lanenog ulja, maslinovog ulja,;
  • unošenje dovoljne količine vlaknaste hrane (mahunarke);
  • konzumiranje orašastih plodova (umjereno);
  • smanjeni unos rafiniranih proizvoda, kao što su bijelo brašno i bijeli šećer;
  • izbjegavanje industrijski procesuirane hrane (npr.naresci);
  • izbjegavanje alkohola;
  • izbjegavanje pušenja;
  • izbjegavanje konzumiranja industrijski proizvedenih slatkih sokova i ledenih čajeva.
  • unošenje dovoljne količine tečnosti prije svega vode (ali i nezaslađnih prirodnih čajeva i supica).
  • kozumiranje raznovrsnog voća i povrća, najbolje sezonskog i lokalnog
  • radi unosa različitih “zaštitnih” spojeva za naš organizam iz voća i povrća najbolje je kombinovati voće različitih boja obzirom da ti spojevi određuju i boju voća.

Preporuke za fizičku aktivnost:

  • preporučuje se minimalno 30 minuta fizičke aktivnosti na dan (ili barem tri puta nedjeljno);
  • vrste aktivnosti: brzo hodanje, plivanje,umjereno trčanje, vožnja bicikla ili ples;
  • fizičkom aktivnosti smatraju se i rad u bašti i svi oblicii fizičkog rada;
  • fizička aktivnost ne mora biti „odrađena” u kontinuitetu jer se dobrobiti fizičke aktivnosti za zdravlje sabiraju- dobre su i desetominutne aktivnosti ako su češće;

 

Redovno hodanje 30 minuta dnevno dokazano smanjuje rizik od nastanka šećerne bolesti za 35-40%!
 

Preporuke za ostvarenje psihičkog blagostanja:

  • učenje vještina nošenja sa stresom i izazovima;
  • regulisanje i upravljanje jakim emocijama: srdžba, ljutnja, tuga, tjeskoba;
  • ostvarivanje pomoći u teškim životnim situacijama i velikim životnim promjenama;
  • učenje vještina opuštanja: duboko disanje, meditacijske vještine, progresivna mišićna relaksacija, pozitivne vizualizacije;
  • pravilan ritam spavanja koji održava razinu melatonina („hormona spavanja i mladosti”) u normalnim granicama jer učestvuje u brojnom metaboličkim procesima našeg organizma.

 

Uravnoteženo psihičko zdravlje posebno je važno u sprječavanju šećerne bolesti kao i mnogih drugih oboljenja. Naše tijelo u stanju uznemirenosti luči hormone stresa (kortizol i adrenalin) koji učestvuju u nizu procesa u našem organizmu. Češće ili intenzivnije lučenje ovih hormona nepovoljno djeluje na nivo glukoze u našoj krvi, imunitet, zdravlje krvnih sudova.Postizanje opuštenog stanja i kontrole preintenzivnih negativnih emocija snižava lučenje ovih hormona i donosi posebnu dobrobit za zdravlje.

 

Budite sebi najbolji prijatelj i čuvajte svoje zdravlje!

 

Ana Puljak, dr.med., spec.javnog zdravstva

Ana Puljak, doktorica medinice, specijalista javnog zdravstva, od 2011. godine vodi Odjeljenje za promociju zdravlja u Službi za javno zdravstvo Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar“. Završila i međunarodnu školu promocije zdravlja te edukaciju za rad sa osobama rizičnog ponašanja. Trenutno je i na drugom stepenu edukacije iz kognitivno-bihevioralnih terapija. Urednica e-časopisa za javno zdravstvo „Zdravlje za sve“.

 

 

Share on Google+