Prijavite se. Besplatno!

Prijavite se za naše savjete za bezbrižan svakodnevni život.

Bave se herojskim poslom – crash test lutke

15. 3. 2018

Razgovor sa crash test lutkom o tome kako nastaju Euro NCAP ocjene o sigurnosti vozila

Vozite oprezno, vezani ste i ne šaljete poruke u toku vožnje. I pored toga može da se dogodi saobraćajna nesreća. Šta će se desiti prilikom sudara, koliko će povrede biti ozbiljne ne zavisi samo od vas, vaše tjelesne građe i kondicije već i od vozila kojim upravljate. Srećom automobili postaju sve bezbjedniji, u velikoj mjeri zahvaljujući i neumornom radu konzorcijuma Euro NCAP i njegovih odanih saradnika lutaka. 
 

One svakodnevno učestvuju u sudarima kako bi se obezbijedili podaci kojima se poboljšava bezbjednost vozila i sprječavaju saobraćajne nesreće. Razgovarali smo sa jednom od tih lutaka kako bismo saznali više o njenom poslu i zanimanju.

Počnimo od osnovnih stvari. Recite nam koliko ste visoki i teški? A vaša djeca?

Naravno. Ja sam jedna od bezbrojnih lutaka koje predstavljaju prosječnog muškarca. Zajedno sa instrumentima i kablovima težak sam 88 kg i visok sam 180 cm. Sa ovim mjerama (vrijednostima, podacima…) predstavljam široku grupu muških vozača.

Manje ženske lutke teške su 50 kg i visoke su 152 cm.

Da opišem i našu djecu:

  • dječija lutka Q10 teži 36 kg i predstavlja 10-godišnje dijete,
  • dječija lutka Q6 teži 23 kg i predstavlja 6-godišnje dijete,
  • dječija lutka Q3 teži oko 15 kg i predstavlja 3-godišnje dijete,
  • najmanja lutka Q1.5 predstavlja 18-mjesečno dijete.

Kako istraživačima javljate dobijene podatke?

Napravljen sam od aluminijuma i čelika. Moj skelet ima 6 rebara koja su napravljena od čelika i sintetičke plastike tako da adekvatno predstavljaju grudni koš čovjeka. Skelet pokriva koža od vinila.

Sve moje kolege i ja smo opremljeni naprednim senzorima i elektronskim čitačima koji mjere različite efekte sila na ljudsko tijelo prilikom nastanka većih ubrzanja, usporavanja i neposrednih udaraca i deformacija. Istovremeno, najizloženije i vitalne dijelove našeg tijela istraživači farbaju različitim bojama. Već prema tome kako se prilikom sudara boja razlije govori im mnogo o oštećenjima koja smo u toku određenog sudara pretrpjeli. Kada u računar prenesu i ostale podatke sa mjernih senzora, pregledaju ih kako bi ustanovili kakva je konstrukcija automobila i koliko je pojedinačni testirani auto bezbjedan.

Koji je vaš posao?

Radim za organizaciju Euro NCAP, koja se bavi provjerom bezbjednosti automobila. Lutka sam i kalibrisano oruđe za testiranje koje se koristi za mjerenje obima povreda ljudi prilikom sudara.
 

Moj zadatak je da zabilježim ljudsko reagovanje na udarac, ubrzanja, odstupanja, različite sile koje se događaju tokom sudara.

Kako izgleda vaš radni dan?

Do 2017. godine testove smo uvijek izvodili u toku dana, u toku radnog vremena stručnjaka Euro NCAP. Ove godine počeli smo da neke testove izvodimo pri slabijoj vidljivosti, odnosno noću. Zajedno sa saradnicima učestvujem na jednom od niže spomenutih testova.

Kada mi lutke obavimo svoj posao, dalje preuzimaju istraživači koji preračunavaju rezultate. Testiranje automobila traje približno jedan mjesec. Ovo obuhvata različita mjerenja samog vozila, opremanje automobila sistemima za mjerenje, izvođenje testova, preračunavanje i pripremu konačne ocjene.

Djelimični čeoni sudar sa deformabilnom preprekom

Moj zadatak je da sjedim u automobilu. Sa preprekom se sudara 40 posto prednjeg dijela vozila na vozačevoj strani. Ovaj test predstavlja sudar dva automobila jednake težine koja voze 50 km/h.
 

Frontalni sudari uzrokuju veći broj smrtnih slučajeva i ozbiljnih povreda nego bilo koja druga vrsta saobraćajne nesreće.
 

Cilj ovog testa jeste da se provjeri kakva je struktura vozila. Struktura automobila se prilikom sudara deformiše, a na pitanje kako i u kojoj mjeri odgovor daje ozbiljnost oštećenja koja mi pretrpimo. Vjerujte da ja već znam. Želite auto u kojem će prednji dio prilikom sudara energiju sile kontrolisano ublažiti pomoću dobro osmišljenih deformacionih zona koje na taj način u najvećoj mjeri sprječavaju kritičnu deformaciju putničke kabine. Isto tako, volan i pedale se prilikom sudara moraju koliko je to moguće povući do vozača.

Čeoni sudar sa čvrstom preprekom

Dobra vijest je to što su posljednjih godina strukture automobila postale čvršće. To znači da su putničke kabine manje sklone tome da se deformišu što je smanjilo ozbiljnost povreda nogu i glave.
 

Loša vijest? Čvršća struktura znači da kada automobil udari u prednju prepreku, postoji mogućnost bržeg i snažnijeg zaustavljanja putničke kabine. Ovo može da prouzrokuje ozbiljne povrede, a naročito je izložena oblast grudnog koša manjih i starijih putnika. Rješenje je odgovarajući sistem zaustavljanja na prednjim i zadnjim sjedištima prilikom sudara.
 

Iako ja ne učestvujem u ovom testu, mogu da vam ga objasnim. Manja ženska osoba sjedi na vozačevom sjedištu a druga na zadnjem. Ovaj test dopunjuje gore pomenuti test. Mora da bude uspostavljana ravnoteža između sistema zaustavljanja koji je dovoljno čvrst da zaustavi mušku lutku prilikom testa na 64 km/h, i ne oštećuje manje ženske osobe usljed djelovanja sila kočenja.

Bočna mobilna prepreka

Bočni sudari su na drugom mjestu po uzrokovanju smrti i teških povreda. U poređenju sa čeonim sudarom je u samoj putničkoj kabini sa strane veoma malo prostora za apsorbovanje energije zbog čega su teške povrede glave i grudnog koša pri takvim sudarima veoma česte.
 

Ovim testom se utvrđuje da li auto nudi dovoljnu zaštitu kritičnim dijelovima tijela.
 

U ovom testu učestvuje lutka koja je namijenjena za bočne sudare i predstavlja prosječnog muškarca. Ja učestvujem samo u čeonim sudarima. Lutka sjedi na vozačevom sjedištu, a u dječjim sjedištima pozadi sjede dječije lutke. Pokretna prepreka postavljena je na šine i pri brzini od 50 km/h udara u bočni dio vozila koje miruje.

Ponosan sam na to da je naše učestvovanje u testu dovelo do:

  • ojačanja strukture vozila oko B-stuba, tj. stuba između prednjih i zadnjih vrata;
  • opremanju vozila bočnim zračnim jastucima i zavjesama,
  • razvoju manje očiglednih struktura koje apsorbuju energiju u sjedištima i vratnim panelima.

Važno je da se zračni jastuci aktiviraju u pravom trenutku i tako pruže najveću moguću zaštitu.

Bočni stub

Testiramo i veoma česte slučajeve kada se vozilo bočno zaleti u čvrst objekat na putu kao što su drveće i stubovi. To se često dešava kada vozač izgubi kontrolu nad vozilom jer vozi prebrzo.

Lutka za bočne sudare sjedi na vozačevom sjedištu, a vozilo pri brzini od 32 km/h bočno udari u tvrd uzak stub.

Ovo je veoma težak test za bezbjednost automobila, naročito za zaštitu bezbjednosti u visini vozačeve glave, pošto stub može da prodre putničku kabinu i bez efikasne zaštite udari u vozačevu glavu, što bi moglo da uzrokuje ozbiljna oštećenja.
 

Ovakve nesreće su ozbiljne i učestalost smrtnih i ozbiljnih povreda je veoma visoka.
 

Zračni jastuci koji štite glavu, zavjese koje su postavljene iznad bočnog prozora, a ponekad i zračni jastuci na uzglavljima predstavljaju česta rješenja. A mi smo ti koji provjeravamo da li jastuci efikasno obavljaju svoj posao.

Trzajna povreda vrata

Trzajne povrede vrata povezane su sa naglim i jakim iskrivljenjem kičme. Mogu biti dugotrajne, teško se dijagnosticiraju i liječe.

Najčešće se javljaju prilikom sudara sa zadnjim dijelom vozila pri malim brzinama. Dok ovakve nesreće samo rijetko uzrokuju smrt, posljedice takvih oštećenja snažno utiču na pojedince i porodicu. Godišnji troškovi takvih oštećenja u Europi procijenjeni su na približno 10 milijardi EUR.
 

Cilj testa jeste da se na osnovu saznanja podstakne adekvatno oblikovanje sjedišta i naslona za glavu. To je najefikasnija zaštita.
 

Sjedišta i nasloni za glavu testiraju se na posebnim klizačima upotrebom lutke koja je napravljena za testiranje sudara sa zadnjim dijelom vozila pri malim brzinama. Izvode se tri dinamička testa koja predstavljaju najčešće nesreće za koje je poznato da stvaraju takvu vrstu povrede, zajedno sa procjenom geometrije prednjih i zadnjih naslona za glavu. Rezultati ukazuju na to koliko efikasnu zaštitu od povreda vrata obezbjeđuju sjedište i naslon za glavu.

Da li vam je posao naporan? Kada se odmarate?

Budući da smo lutke možemo da radimo veoma dugo, veoma smo skup alat i svi naši djelovi tijela su zamjenjivi. Testira se automobil, ne lutke. Istina je da nas moraju pregledati nakon svakog trećeg sudara i tada mogu da nam zamijene sve komponente. Nakon toga smo ponovo spremni za nove zadatke. Mogu da radim sve dok se ne promijene određeni kriterijumi testiranja. Prema iskustvu kolega, možemo da radimo oko 25 godina, tako da neću u skorije vrijeme u penziju.
 

Prema vašem iskustvu, kada su povrede teže - ako sjediš na vozačevom mjestu ili na mjestu saputnika?
 

Statistički gledano izloženiji je vozač pošto sjedi na strani vozila koje će se najprije sudariti.

Postoji razlika i između ženske i muške osobe. Prilikom punog čeonog sudara koristimo žensku lutku jer smo primijetili da je problem u zaštiti manjih odraslih osoba prilikom čeonih sudara, kako muških tako i ženskih. Sistemi zaštite nisu uspjeli da spriječe zaranjanje tijela. Uvođenjem ovog testa proizvođači automobila brzo su poboljšali situaciju dodavanjem pojaseva na zadnjim sjedištima i povećanjem efikasnosti sigurnosnih pojaseva za manje osobe koje sjede naprijed.
 

Često vidimo sudare na usporenom snimku. Oni koji su to doživjeli ne mogu da procijene koliko dugo zaista traje sam sudar.
 

Za mene nema nikakvog usporenog snimka, ni života koji protrči pred očima. Sudar traje oko jedne petine sekunde, ili približno 20 milisekundi.

Kako pomaže sigurnosni pojas?

Iz mojih brojnih iskustava mogu da kažem da je sigurnosni pojas jedan od najefikasnijih načina za sprječavanje smrtnih i drugih ozbiljnih povreda u saobraćajnim nesrećama.
 

Spomenuo bih i to da sigurnosni pojas sprječava da vozač i putnici izlete iz automobila u toku sudara. To sigurno nećete preživjeti.
 

Spomenuli ste i zračne jastuke koji pomažu da se smanje povrede. Kakav je osjećaj kada se u toku sudara jastuk otvori i ti se zaletiš u njega?
 

Zračni jastuci su veoma agresivni i zato ih proizvođači automobila koriste samo kada je zaista neophodno, na primjer da se otvore u sudarima vozila pri velikim brzinama ili u sudaru sa nepokretnim objektom.
 

Radite dugi niz godina, kako se bezbjednost vozila u tom periodu poboljšala? Šta je po vašem mišljenju najbolje poboljšanje ili tehnologija koja je snažno smanjila broj sudara i povreda?
 

Rekao bih da je to kontrola elektronske stabilnosti. To je sistem koji poboljšava stabilnost vozila prepoznavanjem i smanjenjem gubitka prijanjanja. Kada sistem primijeti gubitak kontrole, automatski počinje da koči kako bi pomogao vozilu da sačuva stabilnost.
 

Koči svaki točak posebno, kao na primjerspoljašnji prednji točak, koji sprječava preupravljanje, ili unutrašnji zadnji točak, koji sprječava podupravljanje.
 

Neki ESC sistemi smanjuju i snagu motora sve dok se ne uspostavi kontrola.
 

Koliko su bezbjedna vozila koja su napravljena prije 10 ili više godina u poređenju sa današnjim standardima?
 

Najbolje je da se uvjerite sami: https://youtu.be/pwGgRUkrnng.

Povodom 20-godišnjice organizacije Euro NCAP, izveli smo dva testa u istraživačkom centru Thatcham (akreditovana Euro NCAP ustanova za testiranje koja se nalazi u Velikoj Britaniji). Testovi pokazuju razliku između toga šta se u toku sudara dešava sa vozilom Rover 200 iz kasnih devedesetih i nedavno izrađenim modelom Honda Jazz.
 

Kako ljudi treba da provjere bezbjednost vozila? Na šta treba da obrate pažnju?

Kada kupujete auto, birajte najbezbjednije modele koji odgovaraju vašoj kalkulaciji. Odaberite vozilo koje ima najbolju bezbjednosnu opremu. Kako naći bezbjedan auto sa najnovijim bezbjednosnim tehnologijama? Naša animacija objašnjava novosti naše bezbjednosne procjene u 2016: https://www.youtube.com/watch?v=HBBAeWQKlMk .

Savjeti za roditelje koji voze djecu

Svim roditeljima preporučujem da svoju djecu voze u sjedištima za djecu koja su primjerena godinama i visini. Isto tako, djeca treba da sjede pozadi, a priručnik sa uputstvima će vam objasniti pod kojim uslovima djeca mogu da sjede na prednjem sjedištu.
 

Nije tačno da djeca nisu bezbjedna ako sjede naprijed, ali je istina da su bezbjedniji ako sjede pozadi.
 

Roditelji djecu u nosiljci nikada ne treba da voze naprijed ukoliko prije toga nisu isključili zračne jastuke.
 

Umjesto zaključka dodajmo upozorenje Andreja Brgleza, istraživača mobilnosti na Institutu za civilizaciju i kulturu (ICK): „Lutke obavljaju herojski posao koji daje odgovore na mnoga pitanja o tome kako praviti automobile da bi bili što bezbjedniji. Ali mora da se zna da ukoliko u autu ne sjedimo pravilno, ako nismo vezani, ako nam naslon za glavu i kičmeni dio sjedišta nisu pravilno podešeni, ako djeca ne sjede u adekvatnim sjedištima i nisu pravilno vezana i ako u autu držimo neobezbijeđene oštre i teške predmete, podaci dobijeni u testovima sa lutkama ne pokazuju realnu sliku povreda. Kako bismo u slučaju sudara zaista mogli da računamo na predviđeni nivo bezbjednosti, moramo i samo da ispunimo svoj dio obaveza i da pravilno podesimo prostor vozača.“
 

Da li mislite da će vam ovaj savjet dobro doći ako se nađete u sličnoj situaciji? Onda ne smijete propustiti još savjeta koje pripremamo za vas.

Share on Google+