Prijavite se. Besplatno!

Prijavite se za naše savjete za bezbrižan svakodnevni život.

Depresija: Da li biste je prepoznali?

18. 1. 2021

Depresija je izlječiva. Prepoznajte njene simptome.

 

Kada vam se automobil pokvari, znate da je najbolje da pozovete pomoć a popravku će obaviti mehaničar koji će znati kako da reši problem. Slično je i sa bolešću. Da biste je izliječili, treba da identifikujete simptome, uzrok problema i prepoznate bolest kako biste započeli liječenje. Nažalost, neke bolesti i poremećaji još uvijek su praćene predrasudama, koje oboljele često sprečavaju da potraže pomoć. Jedna od takvih bolesti je depresija koja je, ako se prepozna, izlječiva.

 

Depresija se sa svojim simptomima često krije iza običnih, svakodnevnih životnih situacija, zato je i tako teško prepoznati. Skoro svi mi ponekad osećamo nedostatak volje i energije, tugu i pesimizam.

 

“Suština prepoznavanja depresije leži u trajanju ovih osećanja, njihovom ponavljanju i eskalaciji ako se ne liječe “, naglašava psihijatar doc. dr. Jure Bon, dr. med., koji se sa depresijom svakodnevno susrijeće u Centru za kliničku psihijatriju Univerzitetske psihijatrijske klinike Ljubljana.

 

“Osnovni simptomi depresije su produžena tuga i gubitak interesa za aktivnosti u kojima smo nekada uživali. Ovi osjećaji bez primjetnih prekida traju duže od 14 dana.  To je osnova koju tražimo kako bismo mogli pouzdano da potvrdimo prisustvo depresije “.

 

Depresija se kod muškaraca izražava drugačije nego kod žena

 

U većoj ili manjoj meri se pojavljuju osećanja koja su povezana sa voljom - nedostatak volje, motivacije ..., a mogu biti praćena fizičkim i kognitivnim simptomima. „Na primer, pored depresije i nedostatka zadovoljstva, pacijent osjeća i nedostatak volje, krajnju prazninu, osećaj krivice, umor, bezvrijednost, nemir i tjeskobu ili utrnulost, može doći do primjetne promjene tjelesne težine (dobijanja ili gubitka težine). Česti su i problemi sa spavanjem (nesanica ili prekomjerno spavanje), koncentracijom i pribranim razmišljanjem. Pacijentove misli su često krajnje pesimistične, situacija deluje bezizlazno, obuzimaju ga čak i misli o samoubistvu “.

 

 

Depresija ima nekoliko lica. Simptomi bolesti nisu izraženi na isti način kod svih pacijenata.

 

Međutim, nije neophodno da oboljeli doživi sve simptome, niti je uobičajno da se kod svih izraze na isti način. Kod starijih osoba depresija često ima fizičke simptome koji nerijetko zaklanjaju pravo porijeklo, jer je kod starijih osoba očekivan pad fizičke snage. Međutim, postoji tipična slika poremećaja, ali ona je mnogo izraženija kod žena nego kod muškaraca.

 

Faktor tuge može biti prikriven kod muškaraca, jer ih njihovo vaspitanje ili položaj u društvu često sprečavaju da izraze svoje emocije na isti način kao i žene. Po pravilu, oni se ranije žale na svoje probleme i zato ranije dobiju odgovarajuću pomoć. „Umesto tuge, muškarci snažnije izražavaju bijes i disforiju - kada su istovremeno bijesni, razdražljivi i depresivni. Zbog toga kod muškaraca češće primjećujemo viši nivo agresivnog ponašanja prema sebi i drugima“, kaže dr. Bon.

 

Mnogi simptome dugotrajne depresije zamjenjuju sa sasvim uobičajnim promjenama životnog raspoloženja. Iz tog razloga, rano otkrivanje bolesti je važno i neophodno, jer je naučno dokazano da depresija utiče na strukturu mozga. Dakle, što duže ostaje neliječena, depresija je otpornija na terapiju i veća je verovatnoća da će se ponoviti, čak iako smo uspješno izlečili prvu epizodu.

 

Prihvatanje bolesti = put prema izlječenju

 

Prihvatanje i priznavanje depresije i traženje pomoći mnogima je teško. Zbog prirode bolesti imaju osećaj inferiornosti i krivice, pa je teško vjerovati drugima. Kod nekih bolesnika može biti prisutan i strah od predrasuda i moguće diskriminacije koja je rezultat socijalne stigmatizacije mentalnih poremećaja.

 

Ljudi se identifikuju sa onim što znaju i misle. Mozak i mišljenje doživljavaju kao svoju suštinu. Zato, pomisao na to da će ih neko lišiti ove suštine može biti zastrašujuća. „Naročito se plaše pacijenti, koji se osećaju izrazito uznemireno prije pojave depresije, da ne„ polude“. Čim se poremećaj primijeti, važno je prihvatiti činjenicu da je depresija samo stanje koje može biti potpuno izlječivo “, objašnjava dr. Bon.

 

Depresija ne znači slabost karaktera.

 

Kada oboljeli i njegovi najmiliji prihvate depresiju, već je na pola puta do uspješnog izlječenja. „Depresija je poremećaj koji se ni na koji način ne poistovjećuje sa slabošću karaktera. Češće se javlja kod ljudi koji su orijentisani na postizanje rezultata, koji su izloženi prevelikom stresu, ljudi sa određenim osobinama ličnosti ili ljudi koji su nasljedno opterećeni, tj. gdje su poremećaji raspoloženja prisutni u cijeloj porodici. Međutim, od suštinske važnosti je da pacijent shvati da jedna epizoda, bez obzira koliko je teška, ne znači da će se osoba do kraja života boriti sa depresijom “, dodaje dr. Jure Bon.

 

Potražite pomoć što je prije moguće

 

Izuzetno je važno da se osoba, koja oseća da joj se događa nešto neobično, što prije povjeri nekome od koga može da očekuje razumijevanje, podršku i pomoć. Osoba od povjerenja mora ozbiljno shvatiti osećanja oboljelog i ni na koji način ga ne treba osuđivati zbog toga što mu se dešava. Ne bi trebalo da se oboljelom prigovara, već se potruditi oko njega što je više moguće, jer se njegov osjećaj krivice na taj način produbljuje.

 

Zajedno sa njim možete preduzeti aktivnosti koje je volio da obavlja prije bolesti, čak iako nema volje i zadovoljstva. Istovremeno, povjerljiva osoba ne treba da se plaši da pita oboljelog da li ima samoubilačke misli. To ga neće podstaći na samodestruktivne radnje, što je uobičajna briga osobe od povjerenja, ali će vrlo vjerovatno pomoći oboljelom da osjeti olakšanje kroz razgovor.

 

Neosuđujući razgovor često donosi olakšanje oboljelom.

 

Često je dovoljno da povjerljiva osoba pomogne oboljelom da pronađe odgovarajuću pomoć i podstakne ga da napreduje i pomogne mu da zaustavi socijalno povlačenje koje često prati depresiju. Najbolje je da se prvo obratite svom ličnom ljekaru, koji u blažim slučajevima može sam da preduzme mjere i savjetuje oboljelog o daljim koracima, poput mogućnosti psihoterapije i uzimanja ljekova.

 

Sa novim ljekovima do boljih rezultata

 

Dijagnoza depresije ne znači nužno uzimanje tableta ili bolničko liječenje. „Istraživanja pokazuju da psihoterapija može biti jednako efikasna kao i ljekovi. Ali ako je depresija vrlo izražena, a pacijent već ima promijenjen način razmišljanja i vidi samo crnilo i beznađe, često je bolje, bar u početnoj fazi, da se antidepresivi uvedu u liječenje. Oni ublažavaju simptome depresije, pružajući pacijentu veću sposobnost da slijedi uputstva psihoterapeuta. Pored toga, oboljeli ponovo vidi pozitivne aspekte svog života, što nije u stanju da uradi tokom teške depresije.

 

Liječenje depresije ne znači nužno uzimanje tableta ili bolničko liječenje. Ponekad je dovoljna psihoterapija.

 

„Nema osnova za predrasude u vezi upotrebe ljekova. Ranije su ljekari za depresiju prepisivali sedative koji djeluju kratkoročno, a dugoročno pogoršavaju stanje, jer izazivaju zavisnost i ne liječe osnovne simptome.Poslednjih godina sedativi su uglavnom zamijenjeni sa jednim od najsigurnijih ljekova za mentalne poremećaje uopšte, serotoninski antidepresivi, koji ne izazivaju zavisnost i djeluju dugoročno “, kaže dr. Jure Bon.

 

Mala promjena za pozitivne posljedice

 

Jedan od najvećih strahova oboljelih je da će se epizode ​​depresije ponoviti. Pri tome je značajna razlika između pacijenata koji su bolesni zbog trenutnog stresnog događaja (na primer: smrt voljene osobe, poremećaji hormonske ravnoteže nakon porođaja…) i pacijenata koji su bolesni zbog trajnih nepovoljnih životnih faktora (okolnosti na poslu i kod kuće).

 

Stresni događaj prolazi, dok je obrasce dužih situacija teško promeniti preko noći. Faktori koji se ne mogu eliminisati, ponavljaju depresiju. Dr. Bon procjenjuje da se depresija ponavlja kod oko polovine pacijenata.

 

 

Moramo da naučimo da i sebe stavimo u prvi plan.“ Doc. dr. Jure Bon

 

“U vremenu kada su očekivanja postavljena visoko na ljestvici, kako na poslu (da budete kooperativniji, brži, uspešniji), tako i u porodici (da budete bolji roditelj i partner), čovjek mora i sebe da postavi u prvi plan. Psihoterapeuti pacijente, koji se nalaze uhvaćeni u beskrajnoj stresnoj situaciji, sistematski i istrajno usmjeravaju na razmišljanje koje je karakteristično za flegmatične ličnosti. Da znaju bez borbe postaviti sebi granice i reći NE prekomjernim zahtjevima okoline, a istovremeno, da za dobro obavljen posao ne trebaju dati i poslednji atom snage. I vjerovatno najvažnije: da znaju da je vrijeme za opuštajuće aktivnosti neophodno za uravnotežen i ispunjen život “, kaže dr. Bon.

 

Izvor: Vse bo v redu

 

Share on Google+